Plava kugla ispunjena raspršenim svjetlom
Plavi, cijan i prelijevajući odrazi ispunjavaju oštro ocrtanu kuglu u tami, dok joj mekše kugle u pozadini ponavljaju oblik.
Savršena kugla lebdi u tami, držeći u sebi čitavu oluju razlomljenog svjetla. Plavi i cijan tonovi te bljeskovi prelijevajućih boja rasipaju se njezinom površinom, kao da je predmet neprestano u pokretu, a ipak nekako zaustavljen u potpunoj nepomičnosti. Okolni prostor nestaje u crnilu, zbog čega kugla djeluje kao svijet za sebe, gotovo planetarnih razmjera.
Pažnju privlači napetost između preciznosti i kaosa. Vanjski je rub čist i geometrijski, ali iznutra se odrazi raspadaju u bezbroj fragmenata, od kojih svaki hvata svjetlo pod drugim kutom. Djeluje manje kao čvrst predmet, a više kao trenutak energije nakratko zamrznut u staklu.
Ponavljanje mutnih kugli u pozadini nosi tih ritam; one odjekuju središnjim oblikom, ne natječući se s njim. Zajedno stvaraju dubinu i udaljenost, kao da gledatelj gleda kroz slojeve svjetla umjesto kroz prostor.
Slika nosi osjećaj tihog intenziteta — minimalna u kompoziciji, a ipak bogata kretanjem, bojom i optičkom varkom, gdje jasnoća i izobličenje postoje u istom dahu.
Na izložbi Djelo 71 od 363
Odakle gledamo
Kroz staklo
Prije nego što objasnimo svijet
Pogledajte ovu fotografiju na izložbi