Članci tima

Razumevanje strukture i klasa IPv4 adresa

Razumite IPv4 prefikse kroz primer /24, njegovu podelu na blokove /25 i razloge zbog kojih je savremeni CIDR korisniji od nagađanja klase adrese.

Sadržaj

Minijaturni tehničar pomera plavu pregradu unutar bele tacne i razdvaja pločice sa adresama u odeljke različitih veličina.

Prefiks određuje veličinu bloka adresa. CIDR omogućava finiju podelu od starih, fiksnih klasa adresa.

Podešavate kancelarijsku mrežu i u primeru vidite 192.0.2.0/24. Neko to naziva „klasom C“. Koji deo vam zaista govori kolika je veličina bloka? Danas je koristan odgovor dužina prefiksa: /24. Stara oznaka klase daje istorijski kontekst, ali ne zamenjuje čitanje konfiguracije.

Adrese u nastavku potiču iz opsega rezervisanog za dokumentaciju. One ilustruju računicu, a ne javnu mrežu koju treba da pustite u rad.

Četiri broja predstavljaju jednu 32-bitnu adresu

IPv4 zapisuje 32 binarne cifre kao četiri decimalna broja odvojena tačkama. Svaka grupa predstavlja osam bitova i ima vrednost od 0 do 255. Tačke razdvajaju grupe; same po sebi ne govore gde se završava mrežni prefiks.

Dužina prefiksa određuje tu granicu. U 192.0.2.0/24, prva 24 bita su fiksna, a osam ostaje za adrese unutar bloka. Osam promenljivih bitova daje 256 kombinacija, od 192.0.2.0 do 192.0.2.255. Odgovarajuća maska je 255.255.255.0.

Manji broj prefiksa znači veći blok

Oznaka u početku može delovati naopako. Duži fiksni prefiks ostavlja manje promenljivih bitova. Blok /25 sadrži 128 adresa, /24 sadrži 256, a /22 sadrži 1.024.

Naš primer /24 može se podeliti na dve polovine poravnate sa granicama prefiksa: 192.0.2.0/25 i 192.0.2.128/25. Svaka polovina ima sopstveni prefiks. Podela menja način grupisanja adresa, a ne dužinu pojedinačne IPv4 adrese.

U konvencionalnoj broadcast podmreži, mrežna i broadcast adresa ne dodeljuju se kao obične adrese hostova, pa ih u bloku /24 ostaje 254. Nemojte od „oduzmi dva“ praviti univerzalno pravilo: veze od tačke do tačke mogu koristiti /31, gde obe adrese označavaju krajnje tačke.

Šta su bile klase A, B i C?

Rano klasno adresiranje koristilo je fiksne podele. Klasa A imala je mrežni prefiks od osam bitova, klasa B od šesnaest, a klasa C od dvadeset četiri. Prvi bitovi adrese određivali su njenu klasu. Zbog toga su raspoložive veličine blokova bile grube: organizaciji je moglo biti potrebno više adresa nego što ih pruža jedan blok, ali znatno manje nego što ih pruža prvi sledeći veći blok.

Istorijski opseg klase D namenjen je multicastu, odnosno slanju saobraćaja grupi. Istorijski opseg klase E je rezervisan prostor, a ne još jedan uobičajeni skup adresa za hostove preduzeća. IANA registar adresnog prostora beleži posebne opsege i njihov status.

Zašto savremene mreže koriste CIDR

Classless Inter-Domain Routing, odnosno CIDR, izričito navodi prefiks umesto da izvodi fiksnu veličinu iz klase adrese. On omogućava planerima da koriste različite veličine blokova, a rutiranju da agregira kompatibilne, poravnate blokove. CIDR specifikacija objašnjava model dodele adresa i agregacije.

Agregacija nije dozvola da se nepovezane adrese spoje u proizvoljnu veću rutu. Blokovi moraju odgovarati prefiksu koji ih obuhvata, a raspored rutiranja mora zaista omogućiti pristup njegovim odredištima. Uredna tabela sama po sebi ne uspostavlja putanju koja radi.

Tri pitanja pre promene mreže

  • Koji je prefiks podešen? Pročitajte masku ili dužinu prefiksa umesto da nagađate na osnovu prvog broja.
  • Koje adrese su dodeljene, rezervisane ili još u upotrebi? Proverite mrežu u radu, kao i evidenciju.
  • Šta još zavisi od ovog opsega? Rute, pravila zaštitnog zida, DNS i udaljene veze mogu zahtevati pažnju.

Uvod u upravljanje adresama objašnjava kako da ta evidencija ostane korisna. Prefiks opisuje tehničko grupisanje. Sam po sebi ne utvrđuje pravnog vlasnika niti registru daje političku vlast nad mrežama koje ga koriste.

Zašto računica ne rešava širu raspravu

CIDR fleksibilnije koristi postojeći 32-bitni prostor; ne čini ga beskonačnim. Ali ni konačan broj sam po sebi ne govori operatoru koje su adrese dostupne ili koja se investicija isplati.

U Belešci 45, Lu Heng osporava korišćenje oskudice adresa kao opravdanja za diskrecionu institucionalnu kontrolu. Poznavanje stvarne uloge adrese i prefiksa pomaže čitaocima da razmotre taj stav bez mešanja zadatka tehničke koordinacije sa vlašću nad svima koji od nje zavise.