Jedan ružičasti lokvanj među listovima

Na fotografiji se u jezercu ukazao ružičasti lokvanj, usamljena mrlja boje među zelenim listovima. Ispod je voda mirovala, površine poput tamnog ogledala. Zrak je bio blag, sa slabim mirisom vlažne zemlje. Cvijet ružičastih latica uzdizao se iznad listova poput jedne zvijezde u zelenom svodu.

Gust mir ležao je nad prizorom, a njegovu tišinu presijecao je tek blagi pljusak vode koja bi pala s lista. Listovi su se privijali oko lokvanja, neki prožeti blijedožutom bojom. Sunčeva svjetlost se probijala, dajući sjaj ružičastim laticama.

Odavde je prizor djelovao kao tiha pjesma — jedan nježan cvijet ušuškan u vodi. Svijet se sveo na blagi oblik lokvanja, staklastu površinu jezerca i meki dodir zraka. Ružičasti lokvanj, poput tihe tajne, spaja vodu i nebo. Kao što se ljepota zadržava u sitnicama, ovaj lokvanj pretvara jezerce u živu sliku.