Bilješka 26: O zabludi o suverenitetu
Može li kontinent biti suveren nad rekordom koordinacije?
Suverenitet nije osjećaj, slogan ni narativ. To je strukturno svojstvo. Gdje nema moći provedbe i konačne vlasti, nema ni suvereniteta. Sve ostalo je stvaranje imidža.
„Afrički digitalni suverenitet“ ne stoji na toj razini. Kontinent nije suvereni subjekt. Pedeset i četiri neovisne države s nespojivim zakonima, politikom i poticajima ne tvore jedinstvenu vlast. Ne postoji jedinstvena jurisdikcija, zajednička moć provedbe ni legitiman donositelj konačnih odluka. Ono što se predstavlja kao suverenitet zapravo je pokušaj njegove simulacije.
Proturječnost postaje vidljiva na sloju registracije. IP adrese i ASN-ovi nisu apstraktni simboli; to su koordinacijski zapisi koji postoje samo zato što ih sudionici dobrovoljno priznaju. Internet funkcionira ne zato što netko može nametnuti kontrolu, nego zato što to nitko ne mora učiniti. Čim se ovlast registracije predstavi kao nešto što se može politički „posjedovati“, sustav se već pogrešno shvaća.
Regionalni registri pojačavaju taj nesporazum. Države u kojima registar nije smješten brkaju udaljenost s gubitkom suvereniteta. Države u kojima jest smješten brkaju blizinu s kontrolom. I jedne i druge griješe. Država domaćin neizbježno postaje pravno i političko usko grlo, preuzimajući sporove i pritiske koji se prelijevaju preko granica. Države koje nisu domaćini ostaju izložene odlukama na koje ne mogu utjecati. U oba slučaja registar prestaje biti neutralan mehanizam koordinacije i postaje bojište sukoba preko posrednika.
Dublja je pogreška konceptualna. Centralizirani registri potiču vjerovanje da je kontrola moguća — a to vjerovanje pokreće pokušaje njezina nametanja. Kad ti pokušaji počnu, dobrovoljna osnova interneta puca. Slijede sudski sporovi, sankcije, zamrzavanja i paraliza upravljanja, ne kao zloporabe, nego kao logične posljedice pretvaranja da se sustavom suradnje može vladati.
Zato se problem ne može riješiti premještanjem vlasti ili „popravljanjem upravljanja“. Sam sloj registracije mora se izvući iz političkog gravitacijskog polja. Samo potpuno distribuirana evidencijska knjiga čuva izvorni uvjet koji je omogućio da internet funkcionira: koordinaciju bez prisile, priznanje bez jurisdikcije, red bez vladara.
Digitalni suverenitet ne vraća se nametanjem kontrole. Vraća se uklanjanjem iluzije da bi kontrola uopće trebala postojati.