Može li koordinacija interneta prerasti autoritet registara?

Zamislite zajednički adresar koji je dostavnim kompanijama potreban da opslužuju grad. Korisno je održavati njegove unose tačnim. Dati njegovom održavaocu trajnu moć da odlučuje ko smije poslovati sasvim je drugi prijedlog. Koordinacija interneta suočava se s tom razlikom u mnogo većem obimu.

Mrežama trebaju kompatibilni identifikatori i upotrebljivi zapisi da bi komunicirale. Pitanje je mora li pružanje tih zajedničkih referentnih tačaka ujedno dati trajnoj instituciji vlast nad svima koji od njih zavise. Odgovor Lu Henga glasi da koordinaciju treba osmisliti tako da joj takva vlast ne bude potrebna.

Počnite od funkcije koja mora opstati

IP prefiks identifikuje blok adresa, a broj autonomnog sistema identifikuje mrežu koja učestvuje u međudomenskom rutiranju. Unutar sistema čiji učesnici žele interoperabilnost, ti identifikatori moraju imati dosljedno značenje. Sukobljene zahtjeve nije moguće riješiti prostim proglašenjem da su svi podnosioci u pravu.

Ta potreba stvara problem koordinacije. Sama po sebi ne određuje ko treba upravljati budućim odlukama, kakav politički mandat ima čuvar zapisa ili moraju li korisnici zauvijek zavisiti od jednog pružaoca usluge.

U Bilješci 28, Lu Heng razlikuje održavanje zapisa o brojčanim resursima od provođenja sankcija ili kazni. U njegovom argumentu, upravljanje nužnom uslugom ne daje samoizabranoj zajednici pravo da upravlja mrežama u različitim državama.

Kako čuvar zapisa stiče praktičnu moć

Registar ne mora prenositi pakete da bi uticao na povezivost. Druge organizacije mogu koristiti njegove zapise za izradu filtara rutiranja, provjeru tvrdnji ili priznavanje odnosa prema nekom resursu. Promjena na nivou zapisa tada može promijeniti odluke drugdje.

Mehanizam je važan. Zastarjeli kontaktni unos ne povlači automatski BGP rutu; promjena ovlaštenja nije univerzalni prekidač interneta. Učinak zavisi od sistema koji koriste zapis i politika koje njihovi operatori primjenjuju. To objašnjava vodič o promjenama podataka registra , prateći taj lanac.

Ipak, odsustvo jednog prekidača ne uklanja koncentrisani uticaj. Ako korisnici bez dozvole postojeće institucije ne mogu prenijeti svoje dokaze drugdje ili dobiti kompatibilnu uslugu, nominalno dobrovoljna koordinacija može postati zavisnost koju realno ne mogu napustiti.

Manji skup zajedničkih pravila

Bilješka 64 predlaže tri povezana načela: minimalnu početnu specifikaciju, buduće odluke koje se donose lokalno i dobrovoljno usvajanje.

Početna pravila treba precizno da definišu šta mora ostati zajedničko radi jedinstvenosti, interoperabilnosti i sigurnosti. Učesnici treba da mogu samostalno provjeravati valjanost stanja prema tim pravilima. Uobičajena valjanost ne bi smjela zavisiti od traženja priznanja stalnog odbora.

Kasnije promjene postaju operativne zato što ih ljudi implementiraju i usvajaju. Učesnik može ostati pri kompatibilnim postojećim pravilima, usvojiti promjenu ili odabrati drugi skup kompatibilnosti. Odbijanje usvajanja u ovom prijedlogu nije disciplinski prekršaj. Ali ono ne može ni garantovati interoperabilnost sa sistemima koji koriste nekompatibilna pravila.

To je zahtjev za dizajn sistema, a ne zahtjev da se koristi određeni blockchain. Potpisi ili replicirane baze podataka mogu pomoći u utvrđivanju dokaza, ali ne odlučuju koji početni zapisi zaslužuju priznanje, ne rješavaju svaki sukob i ne navode druge mreže da usvoje zamjenu.

Šta vjerodostojna alternativa mora pokazati

Tranzicija koja funkcioniše mora odgovoriti na pitanja na koja slogan ne može. Kako se otkrivaju dvostruki zahtjevi? Koji dokazi utvrđuju kontrolu? Mogu li učesnici rekonstruisati historiju zapisa i lokalno provjeriti promjene? Kako nova implementacija ostaje kompatibilna s mrežama važnim za njene korisnike?

Mora pokazati i kako neko može napustiti koordinatora koji ne funkcioniše, a da ne odbaci vlastitu operativnu historiju. Kopiranje baze podataka samo je jedan korak. Drugi učesnici moraju moći provjeriti i koristiti izvezeno stanje; sigurnosne tvrdnje, odnosi rutiranja i kontinuitet i dalje moraju funkcionisati.

Zamjena koja zahtijeva da jedna nova organizacija odobrava svaku buduću odluku ponovo bi stvorila istu zavisnost. Relevantan test je mogu li učesnici održavati tačan i kompatibilan rad bez tog trajnog sloja dozvola.

Izgradite izlaz dok mreža još radi

Najjači razlog za pripremu jeste cijena otkrivanja neizbježne zavisnosti tokom spora ili prekida. Korisnicima je pristup i dalje potreban dok se institucije ne slažu. Kontinuitet treba da bude dio arhitekture, a ne usluga o kojoj se pregovara tek kada je rad ugrožen.

Počnite od jednog bloka adresa: pratite njegove zapise, strane koje ih smiju mijenjati i sisteme koji ih koriste. Zatim pitajte koji bi dokazi i kompatibilne usluge morali ostati dostupni ako bi sadašnji koordinator nestao.

Prijedlog Lu Henga ide dalje od poboljšanja ponašanja administratora. Traži infrastrukturu u kojoj provjerljiva zajednička pravila mogu nadživjeti administratora. Pročitajte Bilješku 64 za argument o dizajnu i odgovornostima koje ostaju na učesnicima.