Bilješka 17: O reviziji ICP-2, kriterijima za nefunkcioniranje RIR-ova i zašto vlast mora i dalje dolaziti odozdo
Tko bi trebao odlučiti kada je registar zakazao: njegovi članovi ili institucije iznad njega?

Kriza upravljanja AFRINIC-om ponovno je otvorila raspravu o ICP-2, dokumentu sastavljenom prije više od dvadeset godina kako bi se odredili kriteriji za osnivanje regionalnih internetskih registara. I to s pravom.
RIR-ovi danas djeluju uz izvanrednu autonomiju: ne odgovaraju nijednoj suverenoj vlasti, nemaju jasne mehanizme za preuzimanje njihovih funkcija u slučaju zastoja, a neki nemaju ni djelotvornu pohranu podataka kod treće strane ni plan za izvanredne okolnosti. Potrebno je utvrditi kriterij prema kojem se procjenjuje da registar ne funkcionira.
Neprihvatljivo je taj postupak koristiti za daljnju centralizaciju vlasti. Svaki mehanizam za oduzimanje ili ponovno dodjeljivanje akreditacije RIR-u moraju voditi isključivo njegovi članovi, a ne NRO ili ICANN.
Sustav RIR-ova postoji samo zahvaljujući dobrovoljnom konsenzusu. Iza njega ne stoje ni zakon ni mehanizam prisile. Rješenje nametnuto odozgo odmah bi propalo jer članovi jednostavno mogu povući svoje priznanje.
Ako se ICP-2 revidira, mora ojačati, a ne oslabiti, model koji polazi odozdo. Mora se izričito zahtijevati da svaki odlučujući potez ima suglasnost goleme većine članova.
Obveza polaganja računa mora proizlaziti iz decentralizacije, a ne iz hijerarhije. Čak i kada u postupku postoje nedostaci, snažno potičem sve članove da sudjeluju u aktualnom upitniku NRO-a: ako se zajednica ne izjasni, drugi će odlučiti umjesto nje.