Bilješka 12: O troškovima rada RIPE NCC-a — i zašto bi članarine trebalo radikalno smanjiti

Troškovi rada RIPE NCC-a iznova izazivaju prijepore, i to s dobrim razlogom. Da bismo ih ispravno procijenili, moramo krenuti od temeljnih načela: što regionalni internetski registar doista radi i što bi trebao raditi.

Temeljni mandat RIPE NCC-a usko je određen. Upravlja registracijskom bazom podataka za IP adrese i AS brojeve te sustavom RPKI za provjeru autentičnosti informacija o usmjeravanju. Tehnički to nije složeno. Sama registracijska baza zauzima tek nekoliko stotina megabajta, a RPKI je jasno definirana operativna usluga. Sve ostalo — programi obuke, velike konferencije, mjerne platforme, brojna putovanja i infrastruktura za sudjelovanje zajednice — dopunsko je, a ne temeljno.

Ipak, predviđeni proračun RIPE NCC-a za 2024. iznosi 38,2 milijuna eura. Od toga je oko 9,6 milijuna namijenjeno osnovnim uslugama registra, a dodatnih približno 10 milijuna pokriva osnovnu operativnu podršku, poput upravljanja ljudskim resursima, pravnih poslova i objekata. Čak i bez ikakvih radikalnih mjera za povećanje učinkovitosti, RIPE NCC mogao bi obavljati svoje nužne funkcije s otprilike polovicom sadašnjeg proračuna. Drugim riječima, članarine bi se mogle smanjiti za najmanje 50% već samim usredotočivanjem na ono što registar doista treba pružati.

Preostalih 20 milijuna eura financira usluge s «dodanom vrijednošću»: informacijske platforme, sastanke, obuku, informiranje javnosti i putovanja. Neke su od tih usluga korisne; neke su izvrsne. No njihova korisnost ne opravdava uključivanje u obveznu naknadu. Članarine RIR-ova u praksi djeluju kao porez na pristup internetu, koji neizravno plaća svaki krajnji korisnik. Kada je naknada obvezna, pravednost zahtijeva da se svede na najmanju moguću mjeru i strogo ograniči na nužne funkcije.

To je važno jer područje koje RIPE opslužuje nije svugdje bogato. Obuhvaća zemlje u kojima sukobi još traju, gospodarstva u tranziciji i zajednice kojima nekoliko stotina eura predstavlja znatan teret. Naplaćivati operatorima u tim područjima kako bi subvencionirali putovanja po svijetu, konferencije i usluge kojima se možda nikada neće koristiti nije ni pravedno ni opravdano.

Rješenje je jednostavno. Obveznom članarinom trebalo bi financirati osnovne usluge registra — registraciju i RPKI — i ništa drugo. Sve ostale aktivnosti trebalo bi odvojiti i financirati dobrovoljnim mehanizmima: sponzorstvima, donacijama, naknadama prema korištenju ili neovisnim zakladama. Tako neprofitne organizacije odgovorno posluju u svim drugim sektorima. Ako usluge poput RIPE Atlasa, RIPEstata, obuke ili sastanaka donose stvarnu vrijednost, neće nedostajati velikih operatora i sponzora spremnih da ih izravno podrže.

Ista logika vrijedi za putovanja i događaje. Sastanci zajednice vrijedni su, ali ne moraju se financirati općom naknadom koja se naplaćuje svim članovima. Velike telekomunikacijske tvrtke i oni koji dolaze na sastanke mogu ih lako financirati sponzorstvima ili kotizacijama. Nužna infrastruktura ne bi trebala ovisiti o širenju birokracije.

Rasprava se ne bi trebala voditi o tome kako preraspodijeliti članarine ili tko plaća više. Trebala bi se voditi o strogom pridržavanju granica mandata. Ukinite sve što nije nužno, smanjite članarine na najnižu moguću razinu i neka se neobvezne usluge održe na temelju vlastite vrijednosti. Već bi ta jedna odluka odmah vratila pravednost, smanjila prepreke sudjelovanju i prisilila RIPE NCC da svoju strukturu uskladi sa svojim mandatom.

To je promjena koju bi članovi trebali zahtijevati.