Bilješka 6: O prenosivosti brojčanih resursa i reviziji ICP-2

Revizija ICP-2 predstavlja priliku da se popravi strukturna slabost u upravljanju internetom: nedostatak zajamčene prenosivosti brojčanih resursa. Prenosivost znači da mreža mora imati bezuvjetno pravo premjestiti svoje IP adrese ili ASN-ove iz jednog regionalnog internetskog registra u drugi. To ne bi trebalo biti izborno, uvjetovano ili diskrecijsko; to mora biti obvezan zahtjev ugrađen u ICP-2. Bez prenosivosti, mreže su u praksi vezane uz RIR pri kojem su se prvotno registrirale i prisiljene su snositi posljedice neuspjeha upravljanja ili operativnih kvarova tog RIR-a. Ta ovisnost stvara sistemski rizik za sam internet.

Prenosivost se u osnovi odnosi na autonomiju i otpornost. Mreže moraju zadržati kontrolu nad svojim resursima neovisno o bilo kojem pojedinačnom registru. Osim toga, prenosivost uvodi stvarnu odgovornost: ako članovi mogu otići, RIR-ovi su prisiljeni održavati kvalitetu usluge, neutralnost i operativnu kompetenciju. Registar koji loše radi ne bi trebao moći svoje članove držati kao taoce. U slučajevima ozbiljnog kvara, prenosivost bi trebala funkcionirati kao odmah dostupan zaštitni mehanizam čiju je primjenu moguće zahtijevati na razini NRO-a ili ICANN-a — slično kao što nositelji domena u DNS-u mogu prenijeti svoje domene iz registra koji ne funkcionira kako treba.

Ovdje se ne radi o dodavanju složenosti politici. Radi se o ugradnji sigurnosnog ventila u sustav koji ga trenutno nema. Obvezna prenosivost zaštitila bi mreže, smanjila štetu uzrokovanu institucionalnim neuspjehom i uskladila upravljanje brojevima s decentraliziranom prirodom interneta. Mala promjena u ICP-2 – tretiranje prenosivosti kao prava o kojem se ne može pregovarati – postavila bi jasan presedan: upravljanje internetom trebalo bi staviti mreže na prvo mjesto, očuvati autonomiju i nametnuti odgovornost kroz strukturu, a ne obećanja.