Bilješka 29: O propagandi IPv6, oskudici IPv4 i jednostavnoj naredbi: prestanite se ispričavati i uvećavajte kapital koji već posjedujete reinvestiranjem prinosa

Dobri stari dani neće se vratiti — barem ne RIR-ovu establišmentu koji se predugo uljuljkivao u udobnost: konferencije, titule, putovanja poslovnom klasom s obitelji i nikakve posljedice, dok ISP-ovi i krajnji korisnici snose troškove i rizik.

Dva su desetljeća sastanci RIR-ova propovijedali uvođenje IPv6 kao „budućnost”. Nakon dvadeset godina rezultat je dokaz: u realnom gospodarstvu nije zamijenio IPv4.

To nikada nije bio tehnički problem. To je problem poticaja.

U svijetu RIR-ova „podržavati IPv6” postalo je društvena lozinka. Mnogi tehnološki štreberi to ponavljaju da bi ostali u krugu: odobravanje, status, pozivi, uloge. Prave se da je to vodstvo. Nije.

Jer tehnološki štreberi ne odlučuju umjesto ISP-ova, pružatelja usluga u oblaku i mreža. Odlučuju operateri. A operateri djeluju samo kad poticaji donose korist.

U početku je promicanje IPv6 možda bilo dobronamjerno. Danas nije. Kako su RIR-ovi rasli, rasla je birokracija. Birokracija štiti samu sebe. Čuva postupak, čuva radno mjesto, izbjegava ocjenjivanje prema rezultatima, izbjegava polaganje računa.

IPv6 održava taj svijet. IPv6 samim dizajnom uklanja oskudicu. Bez oskudice nema tržišta. Bez tržišta nema otkrivanja cijena. Bez otkrivanja cijena nema polaganja računa.

Oskudica IPv4 ruši tu udobnost. Oskudica nameće kapitalizam. Nastaju tržišta. Oblikuju se cijene. Slijedi polaganje računa. Vlasništvo postaje stvarno.

Zato se establišment boji tržišta IPv4. Jer ono IP pretvara u kapital.

A kapital zahtijeva decentralizaciju. Države se ne slažu, ali ne mogu si priuštiti gubitak interneta. Centralizirani registar smješten unutar bilo koje pojedinačne jurisdikcije ne može zauvijek nositi politički teret globalnog kapitala i globalnog polaganja računa. Kad IP postane kapital, decentralizacija postaje neizbježna. A ta neizbježnost uništava stari udobni život kontrole pristupa, meke moći i predstave zvane „zajednica”.

Na njihovu žalost, IP nije samo nešto „tehničko”. IP je pravo pristupa koje omogućuje pružanje usluga. Oskudna prava pristupa postaju imovina kojoj se određuje cijena. To je cijela priča.

I zato je ovo prilika koja se pruža jednom u životu — možda i jedina prilika.

U većini industrija oskudna je imovina već zauzeta. Zemlja ima vlasnike. Nafta je pod kontrolom. Spektar je zaključan.

IPv4 je rijetka iznimka. Internet je još dovoljno mlad da oskudni resurs još kruži. Mnogi operateri već drže značajne količine resursa IPv4. Tržište se još oblikuje. Vlasnički odnosi još nisu dovršeni.

Ali prozor prilike zatvara se.

Zato dobro čujte: oskudica nije vaša sramota. Oskudica je vaša poluga.

IPv6 vam govori da odustanete od te poluge i vratite se beskonačnoj ponudi, gdje operateri ponovno konkuriraju sve dok cijene ne padnu na nulu. To nije napredak. To je predaja.

Prestanite se ispričavati zbog oskudice.

Prestanite se ponašati kao da je vrijednost IPv4 nešto što treba skrivati.

Počnite uvećavati kapital koji već posjedujete reinvestiranjem prinosa.

Ujedinite se kao ISP-ovi i operateri. Govorite jasno. Branite prenosivost i tržišnu stvarnost. Učinite najam i određivanje cijena uobičajenom praksom. Gradite na vlasništvu, a ne na dopuštenju.

I shvatite veću misiju: decentralizacija nije samo dobar posao, nego je dobra i za čovječanstvo. Internet je prvi i jedini alat koji imamo za globalnu komunikaciju, a koji za rad ne traži ničije dopuštenje. Omogućuje protok znanja, povezivanje talenata i rast suradnje preko granica. Kad decentraliziramo IP i uklonimo jedinstvene točke kontrole, štitimo jedinu komunikacijsku infrastrukturu koja može unaprijediti našu vrstu bez odobrenja čuvara pristupa.

Da, bogatimo se. Ali bogatimo se radeći nešto ispravno: čineći internet težim za preuzimanje kontrole, težim za cenzuriranje, težim za monopoliziranje. Bogatstvo je nagrada. Decentralizacija je postignuće.

Jer ovo je taj trenutak.

A ako ga poklonite, nećete ga dobiti natrag.