Lažiranje IP adrese: šta je i kako se zaštititi

Povratna adresa može se kopirati. Ona primaocu govori kamo da pošalje odgovor, ali ne dokazuje ko je poslao poruku.

Pismo može nositi vašu povratnu adresu čak i kada ga niste poslali. Adresa primaocu govori kamo treba poslati odgovor; ne dokazuje ko je napisao pismo. Lažiranje IP adrese iskorištava sličan jaz u internetskoj komunikaciji.

Šta se zapravo krivotvori?

Informacije putuju mrežom u paketima. Svaki IP paket ima odredišnu i izvorišnu adresu. Lažiranje znači unošenje neistinite izvorišne adrese u taj paket. Primalac vidi navedeni izvor, osim ako drugi mehanizam ne provjerava ima li on smisla.

IP adresa pomaže mrežama da isporuče promet. Ona nije nečija lična karta. Više ljudi može dijeliti jednu javnu adresu, a adresa uređaja može se promijeniti. Pravilo koje dopušta promet s određenog IP-ja zato odgovara na uže pitanje nego prijava u račun ili kriptografska provjera identiteta.

Zašto je odgovor važan

Pretpostavimo da neko pošalje zahtjev s vašom adresom kao izvorom. Usluga obično šalje odgovor prema vama. Pošiljalac ne prima automatski taj odgovor niti dobiva pristup vašem računaru.

To je važno za TCP, transportni protokol koji koriste mnoge aplikacije: otvaranje veze zahtijeva razmjenu u oba smjera, a uspostavljene veze prate vlastito stanje. Samo kopiranje adrese ne dovršava tu razmjenu. Specifikacija TCP-a opisuje te provjere veze i redoslijeda. One su korisna zaštita, ali nisu zamjena za autentifikaciju usluge ili korisnika.

Kako lažirana adresa ipak može nanijeti štetu

Napadač možda ne želi razgovor. Možda želi da usluga šalje neželjene odgovore nekome drugom. Ako odgovori mnogo usluga, žrtva prima promet koji nikada nije zatražila. To je napad refleksijom. Ako su odgovori mnogo veći od zahtjeva, nastaje i amplifikacija.

Drugi napadi pokušavaju direktno iscrpiti resurse ili iskoristiti uslugu koja previše vjeruje izvorišnoj adresi. Ishod zavisi od usluge, mrežne putanje i njenih zaštitnih mjera. Samo lažiranje ne omogućava nekome da čita šifriranu sesiju ili preuzme račun.

Dvije različite provjere, na dva različita mjesta

Na granici mreže operator može odbaciti promet koji navodi izvor koji ne bi smio stizati tom vezom. Naprimjer, veza jednog korisnika ne bi trebala slati pakete koji se predstavljaju kao da pripadaju adresnom rasponu drugog, nepovezanog korisnika. To je princip na kojem se zasniva filtriranje izvora prema BCP 38.

Na aplikacijskom sloju autentifikacija provjerava ko ima pravo učestvovati. HTTPS koristi TLS za autentifikaciju servera i zaštitu veze kada su konfiguracija i provjera ispravno provedene; prijava uspostavlja zaseban identitet računa. Adresa koja izgleda valjano ne može zamijeniti nijednu od tih provjera.

Šta možete učiniti

Ako koristite internet, a ne upravljate mrežom, redovno ažurirajte softver, koristite usluge s autentificiranim šifriranim vezama i ozbiljno shvatajte upozorenja o certifikatima. Time štitite komunikacije u kojima učestvujete. Filtriranje krivotvorenog prometa na internetskoj vezi posao je mrežnog operatora; to nije nešto što jača lozinka može uraditi.

Ako upravljate mrežom ili uslugom, počnite od toga gdje postaviti provjere izvora i autentifikaciju. Za jasniju sliku refleksije, preplavljivanja prometom i povezane terminologije nastavite s različitim obrascima napada.

Potražite mehanizam iza tvrdnje

Korisna navika je pitati šta sistem zapravo provjerava. Lu Heng prenosi to pitanje u širu raspravu o institucijama i moći u Bilješci 20, o slojevima stvarnosti i simboličkoj moći. Taj esej razvija širi argument; ovaj mrežni primjer samo je konkretan način da se tvrdnja razlikuje od mehanizma koji je podupire.