Plava majica pred morem
Zelena padina spušta se prema obali, gdje valovi udaraju o tamne stijene.

Zelena padina spušta se prema obali, gdje valovi udaraju o tamne stijene. Na uzvišenju iznad nje stoji muškarac u svijetloj majici, s rukom u džepu. Ne gleda prema kameri, nego se okreće prema svjetlu, kao da more čuva odgovor koji traži.
Svaka boja je oštra: trava gotovo blista, majica je svijetla poput neba, a sjene uz njega duboke. Povjetarac pomjera vlati trave u prvom planu, povlačeći meke linije preko kadra.
Što duže gledamo, to manje djeluje kao portret. On postaje dio krajolika, njegov obris još jedan rub među vodom, kamenom i poljem. Mirnoća ovdje nije prazna; ona je zaseban oblik prisutnosti.